Naslovna / VODI BIZNIS / Saša Petar:Poslovno odlučivanje

Saša Petar:Poslovno odlučivanje

Print Friendly

Donošenje odluke je vještina, kao i svaka druga, koja se usavršava vremenom i samim iskustvom, jer svatko od nas svakodnevno donosi odluke, i to na desetke njih. Za razliku od odluka u privatnom životu koje se donose uglavnom intuitivno i obuhvaćaju samo manji broj osoba, odluke u poslovnom životu ne mogu se oslanjati samo na intuiciju, jer zavisno od razine na kojoj se odluke donose, obuhvaćaju manji ili veći broj uposlenih ljudi. Ukoliko ste predsjednik države ili premijer, o vašim odlukama ovisit će sudbina možda i svih građana jedne zemlje.

Poslovno odlučivanje zahtijeva više sistematičnosti nego odlučivanje u privatnom životu zato što ono obuhvaća veći broj ljudi, odnosno članova same organizacije. Što je razina odlučivanja viša, to je i samo odlučivanje važnije jer se tiče većeg broja članova organizacije, pa pogrešna odluka može imati katastrofalne posljedice za organizaciju kao cjelinu.

Potreba za odlučivanjem postoji u svim vrstama poslova i u svim organizacijama. To znači da nema ni jednog radnog mjesta na kojem se ne donose odluke. Razlika između pojedinih radnih mjesta ogleda se u tome kolika je važnost (značenje) donesenih odluka. Tako razlikujemo strateške i izvršne odluke, ovisno o radnom mjestu.

Kod izvršnih radnih mjesta, u strukturi radnog vremena dominiraju izvršne odluke, za razliku od managerskih radnih mjesta, kod kojih dominiraju strateške odluke nad izvršnima. Udio strateških odluka ovisi o razini managementa unutar organizacijske strukture, pa što je radno mjesto managera bliže organizacijskom vrhu, udio
strateških odluka će biti veći.

Vrste odluka

Dobar poslovni rezultat može se postići  uživanjem u onome što
radimo, a ne jednokratnim utrčavanjem i otimanjem zviždaljki
onima koji odgovaraju da se igra odvija po pravilima.

Budući da su društvene, poslovne i sve druge životne situacije u kojima moramo donijeti jednu ili više odluka, iznimno brojne i svaka situacija uglavnom traži rješenje, odnosno odluku za sebe, tako se razlikuju i odluke koje donosimo. Tako možemo razlikovati programirane i neprogramirane odluke, u koje svrstavamo sve odluke koje se donose unutar organizacije.

     Programirane odluke su odluke koje se koriste za rješavanje rutinskih problema i to u situacijama koje se ponavljaju. Neprogramirane odluke primjenjuju se pak u situacijama koje nisu redovne i koje se ne ponavljaju. U novim situacijama, koje se javljaju po prvi puta, koristimo se neprogramiranim odlukama, no ipak primjenjujući iskustvo stečeno ranijim odlukama.
Odluke možemo dijeliti i na rutinske, adaptivne i inovativne. Rutinske odluke mogu se izjednačiti s programiranim odlukama, tj. s odlukama koje se donose po ustaljenim kriterijima odlučivanja. Adaptivne odluke su odluke koje se više bave problemima nego samim zadatkom. Inovativne odluke znače velike promjene u aktivnostima i usmjerene su na promjenu ciljeva, svrhe i politike organizacije.
S gledišta prirode problema o kojem se odlučuje razlikujemo strukturirane i nestrukturirane odluke. Strukturirane odluke se donose u okviru određene strukture pa su, prema tome, i uvjetovane tom strukturom. Strukturirane odluke su najčešće programirane odluke koje se donose, u pravilu, na nižim razinama managementa. Nestrukturirane odluke donose se u situacijama gdje nema stalnih uloga niti linija komunikacija. Nestrukturirane odluke su najčešće neprogramirane odluke koje se, u pravilu, donose na najvišoj razini managementa.

Tako odluke možemo podijeliti:

● prema cilju koji treba postići odluke, na investicijske, kadrovske, komercijalne, financijske, itd.,
prema donositelju odluke, kada mogu biti individualne i kolektivne,
prema funkcijama u organizaciji, pa mogu biti upravljačke, organizacijske, izvršne i kontrolne,
prema načinu donošenja, kada odluke mogu biti programirane, rutinske, inicijativne i istraživačke,
prema načinu izvršenja odluke, pa mogu biti strateške, operativne, uopćene, načelne, hitne i uvjetne.

Odluke razlikujemo s obzirom na njihovu važnost, s obzirom na nositelje odlučivanja i s obzirom na razine odlučivanja.

Poslovno odlučivanje zahtijeva više sistematičnosti nego odlučivanje u privatnom životu zato što ono obuhvaća veći broj ljudi, odnosno članova same organizacije.
nema ni jednog radnog mjesta na kojem se ne donose odluke. razlika između pojedinih radnih mjesta ogleda se u tome kolika je važnost (značenje) donesenih odluka.

Saša Petar je poznati Hrvatski autor,profesor i trner.Izdao je veliki broj knjiga među njima „Sanjaju li menadžeri otpuštene radnike“ i „Obračun u sali za sastanke“.Više o njemu možete saznati na www.sasapetar.com

Za vas preporučujemo:

Mladi u biznisu

Zaposliti se danas, naročito u struci predstavlja veliki izazovo za sve mlade ljude u našoj …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *