Naslovna / VODI BIZNIS / Tri tvrdnje o lošim menadžerima

Tri tvrdnje o lošim menadžerima

Print Friendly

Kako, zašto i otkud moje često pisanje o lošem vođenju timova? Svi koji su
tijekom radnoga vijeka zbog loših menadžera dobili barem čir na želucu (ako ne i potpun
slom živaca) složit će se sa mnom da domaćih primjera ima na pretek. Loših menadžera
ima svuda, iskaču iz žbunja kad se najmanje nadate, oblikuju naše živote prema svojim
potrebama i pritom ih više ili manje oštećuju.
Primjera lošeg upravljanja ljudima u nas, ali i u svijetu (da se ne bismo umislili da
smo nešto posebno) ima napretek. Zapravo, povijest čovječanstva velika je knjiga lošeg
upravljanja ljudima i pravo je čudo da smo uz toliko neznalica, tirana i birokrata uopće


uspjeli dogurati do 21. stoljeća. Postoji puno tekstova o tome kako uspjeti u svijetu u
kojem su svi dobri, ali malo ih je koje nas uče kako prepoznati loše menadžere, kako
izbjegavati suradnju s njima i, ako već morate surađivati, kako im se uspješno
suprotstaviti.
Ne smatram sebe sucem koji će odrediti tko je dobar, a tko ne, pa tako ni cilj
ovog teksta nije moraliziranje o borbi dobra i zla. Obje ove ljudske osobine nalaze se u
svakome od nas, pa tako rezultate grupe određuje samo pitanje koliko je tanka granica
između onoga što jedna grupa dozvoljava pojedincima, a druga ne. Glavni razlog mojeg
pisanja je želja da barem nekome dopre do mozga da je dobro ili loše upravljanje pitanje
opstanka. Da traženje krivca u ponašanju drugih (kupci su glupi jer ne kupuju naše
proizvode, konkurencija je prejaka, kupovna moć je preslaba, sve je to politička urota, da
su ljudi pametni glasali bi za mene, itd, itd, itd.) više ne pomaže. Svijet je gluh na naše
standardne isprike, opravdanja nitko ne sluša, na tržištu se traži rezultat.
Zato se glavne ideje mojih tekstova mogu sažeti u tri točke:
a) Loši menadžeri serijski su „ubojice“. Svojim ponašanjem, odnosom i odlukama
prvo „ubijaju“ djelatnike koji rade s njima. Pretvaraju ih u nezadovoljne, nemotivirane i
sive kreature koji svakoga dana daju sve manje rezultate, jer sve više vremena moraju
voditi brigu o raspoloženju menadžera. Takvi ljudi onda dolaze svojim kućama i tamo
„ubijaju“ svoje obitelji. „Ubijeni“ ljudi nemaju volju i motivaciju da postignu svoje
najbolje rezultate, pa polako „umire“ i tvrtka, a s njom „umire“ i profit. Tvrtke bez profita
slabi su porezni obveznici, pa sve manje i manje uplaćaju u proračun, iz kojeg se
financiraju sve one aktivnosti koje unose sigurnost, ljepotu, kulturu, obrazovanje,
zdravstvenu sigurnost i tome slično u naše živote. To znači da i nacija kojom haraju
menadžeri tamne strane polako „umire“ u nezadovoljstvu, intrigama, lošoj komunikaciji,
te u obrazovnom i kulturnom siromaštvu.
b) Dobar menadžer kaže: „Znam nešto, ali ne znam sve. Zato trebam ljude koji
znaju ono što ja ne znam.“ Kada takav menadžer nađe ljude kakve treba, spreman je
dobro upravljati grupom i s članovima grupe podijeliti postignuti uspjeh. Menadžer s
tamne strane kaže: „Ja znam sve, a svi drugi su neznalice. Ja ću odlučivati o svemu, a
drugi će samo izvršavati moje naloge.“ i onda svojim greškama ne dozvoli grupi da
uspije.
c) Zadovoljni, motivirani i sretni ljudi dobro rade i donose profit tvrtki, dok
nezadovoljni, nemotivirani i uplašeni ljudi daju daleko manje. Pitanje je samo koliko je
menadžer glup da zbog svojeg neznanja, taštine i drugih negativnih osobina ne zna
prepoznati razliku. Naime, ljudi koji rade imaju ruke, glavu i srce. Ako ih netko zaposli
samo da bi osam radnih sati dnevno trošili na veličanje misli i djela njihovog menadžera,
onda neće imati vremena da obave posao za koji su plaćeni. Budući da netko mora
obaviti posao, on najčešće padne na leđa tom istom menadžeru koji je ljude zabavio
nepotrebnim bedastoćama. Pa zar onda nije glup onaj tko dozvoli da na njega «padne»
cijeli posao tvrtke, a ljude plaća samo da mu se dive i da ga se plaše? Mislim da bi obično
ogledalo taj posao podjednako dobro obavilo za stostruko nižu cijenu.
Ako mislite da sam nešto propustio, komentirajte. Loši menadžeri utječu na naše
živote, a mi se uglavnom pravimo da se to događa nekom drugom. I znate što – dok se
mi poput tri majmuna, pravimo slijepi, gluhi i nijemi, loši menadžeri događaju se nekom
drugom. Događaju se našoj djeci koja će morati otplatiti dugove društva koje im danas
stvaramo. Ili, još gore, trpjeti poput nas nasljednike loših menadžera koje mi danas
trpimo. S malom razlikom – njihovi nasljednici znat će još manje, a stvarat će još više
problema.
P.S. Autor teksta je ujedno autor i voditelj predmeta i treninga „Oblikovanje
trendova i poslovne budućnosti“ namijenjenog studentima i poslovnim ljudima koji žele
misliti, biti ispred konkurencije i uspješno konkurirati na svjetskom tržištu.

Saša Petar je poznati Hrvatski autor,profesor i trner.Izdao je veliki broj knjiga među njima „Sanjaju li menadžeri otpuštene radnike“ i „Obračun u sali za sastanke“.Više o njemu možete saznati na www.sasapetar.com

Za vas preporučujemo:

vrste brendova

5 načina za brendiranje vašeg proizvoda

Da li i vi obožavate neki proizvod bez očiglednog ili razumljivog razloga? Da li često …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *